Čuo sam se, pred koji dan, s prijateljem iz djetinjstva s kojim se, istina, ne vidim često, ali svako toliko se on sjeti i zvrcne. Bude mi (nam) drago da se malo izlaprdamo prije nego se svatko vrati u svoj životni žrvanj. Direktan povod, u ovoj posljednjoj prilici, bio je moj posljednji blog (ono o Talijanima u Prezidu), a to je bila i poveznica na teme koje obrađujem, zašto ih obrađujem… Kad sam pokrenuo blog, rekao sam da ću pisati o svemu što mi okupira pažnju dulje no što mi treba da pročitam članak, a kad si na radiju, onda, u sklopu nekakvog svakodnevnog funkcioniranja, čitaš svakakve gluposti: od „glamour tekstova“ do žutila i lažnog senzacionalizma 24 sata i sl. Htio ili ne htio, korona i povezane teme ipak su nešto što mi režira život i okupira pažnju, premda sam svjestan da, intenzivirajući razmišljanje na tu temu, ništa neću promijeniti… Da se vratim na današnju temu… Kaže mi prijatelj na onu moju da mi se gadi Corona kao tema i da mi se ne da širiti negativu, zašto ne bi pisao o dobrim stvarima vezanim uz plandemiju? Dao mi je za razmišljati, bome, ali došao sam do nekih zaključaka, pa i uz njegovu pomoć. Kako je život i inače vaga koja važe dobro i loše i stalno se na obje strane dodaje težina, ipak sam odlučio ponuditi jednu dobru, pa onda jednu lošu. Tek toliko da ništa ne prevagne… Dosta uvoda – krećemo!

PRVA DOBRA VIJEST U 2020. / 1. LOŠA VIJEST U 2020.

Prva dobra vijest u ovoj godini bila je prisutna, ali mi ju nismo prepoznali, osim možda neki od nas koji su u rodu s vidovitim Milanom i sličnima. Naime, jednostavno, prva dobra vijest je bila super fešta na dočeku Nove godine. Kreće još jedna zimska, skijaška sezona i lagano se pakiraju stvari za odlazak na neko skijalište u inozemstvu (pa neću valjda na Sljeme na skijanje?!)… Prva loša vijest je da, dok mi glancamo skije, 41% stanovništva je na rubu siromaštva, a to bi značilo da ne mogu plaćati režije, grijanje, mesni obrok 2 puta na tjedan, a kamo li otići na skijanje ili uopće slaviti neku novu godinu. Priznajem da nam je empatija, po tom pitanju, na razini MINUS STO.

DRUGA DOBRA VIJEST vs. DRUGA LOŠA OVE GODINE

Druga je dobra vijest da je booking ljeta polako počeo i svi koji uzimaju imalo novca od ljetne sezone trljaju ruke: ugostitelji očekuju ponovni rast za okruglih 5,2%, muzičari kupuju opremu (barem je maj little band kupio zvučnike, malo lighta i slične sitnice), koncesionari plaža napinju bodljikavu žicu… Prema procjenama, ludilo brale! Druga lošakaže da je neka ekipa u nekom nepoznatom gradu na istočnom kraju svijeta zaražena nekim virusom. Uglavnom svi odmahujemo rukom, jer je zadnjih godina bilo nekoliko nekakvih zaraza koje se baš nešto i nisu iskazale…

TREĆA DOBRA VIJEST – AKO SI ADOLESCENT…

Da mi je netko sa 16 godina rekao da ne moram u školu jedno mjesec dana, vrištao bih od sreće. Ležiš, a školska godina ide… Istina, bila je to tzv. lockdown reakcija na novi virus covida i naši su vladajući pametnjakovići to napravili „za naše zdravlje“, premda dugoročnih pozitivnih rezultata na kraju nije bilo. Upoznali smo četiri odgovorne i svakako stručne individue koje su se počele pokazivati po svim mogućim medijima uporno k’o što se Fidel Castro pojavljivao u svakom instaliranom zvučniku na Kubi… Dobra je vijest da nitko nije morao na posao (dobro, osim onih jadnika u dežurnim i sličnim službama), pa nije trošio na prijevoz, dodatnu marendu (bio je doma – frižider majka), nije pio u kafiću kavu (7 x 30 = 210 kn uštede mjesečno!), nije imao/la priliku sresti nekog poznatog poslije posla na Korzu i platiti pivu (oko 40 kn po događaju…), a nije bilo ni dozvole za kretanje, pa se nije ni trebalo kretati (mogu samo misliti koliko sam ušparao na benzini…). Zato smo zatvorili teretane, jer ne trebaju… Tamo nije nikad bilo zdravlja, već je iza sprava čučao Covi (ja od milja tako tepam virusiću), a uostalom šparajte, narode, lovu od članarina… Loša vijest je da su ljudi počeli ostajati bez posla te da su počeli zatvarati dugogodišnje obrte i male firme, zato što državna pomoć nije bila dostatna…

IMA JOŠ DOBRIH VIJESTI

Dobro, ako sam u prošlom pasusu bio malo ironičan sad sam skroz ozbiljan i doslovno tako mislim. Ako je išta dobro izašlo iz ove histerije i ispiranja mozgova napaćenog naroda, onda je to novi sustav u vrtiću i školi… Naime, zahvaljujući „situaciji“ i ugrozi, nema više masovnih okupljanja u službenim prostorijama vrtića i škola. Najiskrenije, puno prije plandemije sam se pitao odakle ljudima potreba da zavire u svaku rupicu u vrtiću, da uleću u sobe itd. Također sam se čudio što toliki roditelji rade po školskim hodnicima (dobro, shvatio sam poslije da su došli malo podučiti učitelje). Sa stanovišta tih nekih mikro zaraza pokušat ću biti mjerodavan (premda je samo ministar Božinović mjerodavan kao pravi stručnjak): ako nahrupi 1000 roditelja u nekoj jedinici vremena (npr. 15 minuta prije kraja nastave), mogućnost da će netko pokupiti nešto (od prehlade do sifilisa) je velika. Ne znam statistiku i ne znam je li to itko istraživao do sada, ali znam da je odluka da se odstrane ti neki elementi iz obrazovnih ustanova – prva liga. Super je i da sad možete na blagajni u supermarketu biti sami ili u društvu s članom obitelji te razgovarati, a da glava ovog/ove iza nije između vaših glava. Također, možete bez nečijeg daha za vratom čekati razne redove na tim nekim mjestima koja su otvorena – banke, dućani, šalteri… Dodajmo malo protuteže na vagu: od početka cijele priče, naš stožer harmonizirano baulja s porukama i iz izjave u izjavu te iz odluke u odluku, zapravo, pokazuje kako nema pojma o virusu (dobro, to je razumljivo), kako nema pojma kako artikulirati stav te kako nema blagog stručnog pojma o upravljanjima za vrijeme izvanrednih situacija (a mediji nas uče još od ožujka da ova situacija – to jest). Loša je vijest da, kao što ja ne mogu govoriti o virusu (jer nisam mikro nešto), tako sumnjam da Markotić može govoriti o psihološkim posljedicama (jer nije psiho-nešto), pa stoga ni ona ni ministar (ortoped!) ne opterećuju svoje krhke pojave takvim glupostima. Neka se psihijatri time bave, a, na žalost, oni će se prebijati od posla kad se zastor spusti i vlast ode na poklon (poznavajući ove jadne građane – dobit će i mogućnost za bis).

Nastavimo s dobrim vijestima! Sigurno se pitate odakle ih izvlačim. Pa rekoh da sam razmišljao. Odlična je vijest kako se, od početka plandemije, nitko nije zarazio u prostorima mega kompanija, u mega prodavaonicama, u bankama, na vjerskim obredima i na proslavama i događajima u organizaciji državnih tijela i političkih stranaka, a po preporuci stožera svemogućeg. Iz toga zaključujem da, ako imaš preporuku stožera za svoje događanje, to je kao da imaš vijenac češnjaka kao dio naoružanja u borbi protiv vampira… Izvrsna je vijest i da je naš vladajući Plenković u ožujku (mislim 17.) okupio glavne iz svih relevantnih hrvatskih medija, kako bi im objasnio kako treba pisati (jer su oni, valjda, nepismeni), a uz suradnju s ministrima obećao im izdašnu financijsku pomoć. Zašto je to dobra vijest? Dakle, jeste li Vi pravi Hrvat / Hrvatica, ako se to pitate? Pa naravno da je to dobra vijest, jer smo mi, hrvatski građani, sigurni da ćemo biti ISTINITO i NEOVISNO informirani. Loša je vijest da se to pretvorilo u pompozno prebrojavanje mrtvih i zaraženih, da se nitko nije zapitao jesu li testovi pouzdani, je li politika prema raznim restrikcijama u gospodarstvu stručna ili subjektivna, da su ljudima isprane glave kao poslije miniwasha te da su cijenjeni pripadnici medicinske znanosti i struke ispali državni neprijatelji zbog iznošenja mišljenja temeljenog na vlastitim saznanjima ili ispali budale koje svakog tjedna mijenjaju mišljenje kako bi se dodvorili što-ja-znam-kome.

           Radim na radiju na kojem zbog zakonskih obaveza moramo imati vijesti koje se odnose na Hrvatsku, pa sam primoran slušati vijesti Medija servisa. Do 1.11. 2020. svake su vijesti počinjale s brojem zaraženih i sa senzacionalnim najcrnjim danom, a od studenog vijest najprije obrađuje pozitivni aspekt (ozdravljeni i živi). Pa, gospodo, je li to bilo teško? Je li trebalo ljudima puniti negativom glave? Irelevantno je ičije mišljenje o Coriju, na ovu temu. Važan je pristup, a svi vi, na razini države, sustavno ste psihološki trovali narod koji je postao pesimističan i destruktivan. Zašto? To je za teoretičare zavjera…

Vjerovali ili ne, dobrih vijesti ima napretek… Nakon što smo u svibnju otkrili tko je mrknuo poštenu količinu love iz Janafa, otkrili smo i gdje se brojala, dogovarala isplata, pinka i slične potpuno poštene rabote te otkrili koji su AKTUALNI političari iz AKTUALNE vladajuće garniture omastili brk, ja sam osjetio olakšanje. Napokon će nepošteni vidjeti svoga… No međutim, sredstva su vjerojatno prebačena na isto mjesto gdje su i ona iz Fimi medije, Jugolinije ili recimo, tamo gdje je ono što je pokupio Vidošević. Drug direktor Janafa i njegova klika iz ilegalnog kluba su čisti kao suza izašli iz priče, jer je dan nakon otkrivanja, prigodno, bio rekordni dan zaraženih u Hrvata… Koliko imamo društvenih i političkih fekalija u društvu, kod nas je svaki dan trebao biti rekordan, još od 1993.

Za sve vas koji ste preskakali biologiju u osnovnoj školi, stigla je, eto, instant prilika da iz prve ruke saznate: zašto su biljke važne za život čovjeka? Naime, dišući kroz masku, udišete upravo mješavinu plinova siromašnih kisikom koji proizvode biljke. Sjetite se toga, kad budete uništavali biljni svijet u budućnosti. Ako je bude.

Ali to nije sve! Posljednja je dobra vijest da uskoro, kad u potpunosti obamre tkivo našeg društva, nećemo imati potrebe o ičemu razmišljati, jer nestat će nas (barem u onom obliku u kojem se poznajemo) i počet će neko novo poglavlje… Naime, zahvaljujući posljednjem potezu vladajuće kriminalne klike, stvorili su se svi preduvjeti da se internacionalnim kompanijama očisti sitna konkurencija u vidu malih hrvatskih poduzetnika, a kako bi vladajući financijski osigurali svojih 5 generacija unaprijed. Mi nećemo imati ništa osim bivše države prodane stranim osvajačima čija je dokapitalizacija ovog Apsurdistana započela ljeta Gospodnjeg 2020., početkom pLandemije.  Zato ja ovo i zovem PLANDEMIJA. Ne stoga što Korona ne postoji. O, ne, dragi moji, postoji i vrlo je stvarna. Umiru i obolijevaju ljudi. Prema Hrvatskom zavodu za statistiku, umrli S koronom čine manje od 1% ukupnog broja ove godine. Da se razumijemo, ako je nekome u tih 1% član obitelji ili najbolji prijatelj, njemu je taj 1 odmah 100. U potpunosti prihvaćam i taj humanistički pristup i ne bih htio biti u toj koži, ali, objektivno i bez emocija gledajući, s druge strane, kao protuteža, stoje egzistencija za ostale, još uvijek žive i uglavnom zdrave, kroz posao, život i normalno funkcioniranje; dugoročna ekonomska slika koju će naslijediti naša djeca i, vjerojatno, njihova djeca; lako mogući bankrot države i odlazak na bubanj svih naših prirodnih resursa (na koje cijeli svijet baca oko od raspada Juge) te veliki upitnik pod kojim će se naći plaće zaposlenih u javnom sektoru, mirovine i ostale socijalne financije…

           O, kako bih volio da se varam. O, kako bih volio da sam ja samo jedan mali, jadni teoretičar zavjere i da sve ovo nije nikakav globalni projekt nekih velikih likova u sjeni, već je to moja utvara i fiks ideja.

Cjepivo stiže. Nije uopće bitno je li ga netko napravio prije ili poslije, je li to orkestrirano umjetno, je li ono ispravno i bez nuspojava (možete samo zamisliti). Bitno je samo da ćemo uskoro saznati koju smo cijenu platili Hell’s Angelsima našeg doba i da ćemo, nakon što prebrojimo gubitke, dobiti svoj život natrag, kakav – takav – A TO JE DOBRA VIJEST…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *