Malo sam odmorio koji tjedan. Nekako sam osjetio prazninu nakon intenzivnog komentiranja i praćenja događaja oko nas. Ja znam da je posao novinara biti u tom loncu svakodnevno i godinama pratiti događaje koji su naizgled novi, a u osnovi vrlo slični i samo se akteri mijenjaju s vremena na vrijeme, a teme postaju iste. Kad sam počeo s pisanjem bloga, činilo mi se da materijala ne nedostaje i bio sam u pravu. Međutim, pokazalo se da nakon nekog vremena mogu samo početi s temama u krug i apostrofirati jednake događaje s drugim akterima. Srećom, ja nisam novinar kojeg netko plaća da bi u tom grotlu na dnevnoj bazi čupao neke nove teme, a uvidio sam i kako moji tekstovi ne utječu na ljude, ne potiču ih na akciju, ma koju.

Što se politike tiče, dok me nije bilo, svjedočili smo nekolicini prevara koje će opet proći »lišo«. Mi smo izgleda takvi kakvi smo i zalud ja dozivam nekakav razum, kad razuma nema. Mislim da će se linč (politički, molim lijepo) dogoditi tek kad naš razum završi s procesiranjem stvarne situacije koja sve više vodi k apsolutizmu. Tko je taj apsolutist, još je rano za govoriti. Činjenica je da su naše slobode sve tanje, a naše su mogućnosti polako isparile i sve je manje šanse da ćemo povratiti svoj život za života moje generacije. Budemo li svoju djecu privikavali na ovakvo stanje, ni oni neće proći bolje od nas. Mi iz 70 i neke smo barem vidjeli 30-ak godina lijepog života (koliko život na Balkanu može biti lijep), a naša djeca… To će biti neka druga priča, nalik na SF projekcije iz Hollywooda o ljudima robotima, centralnom računalu s umjetnom inteligencijom koje nas kontrolira ili što slično. Naravno da sad izmišljam. Ne mogu niti pojmiti što će se stvarno događati u vremenu koje je ispred nas, ali znam samo da neće biti ni nalik slobodi ili demokraciji na koju se pozivaju svjetski lideri dok nas polako vezuju na kratki lanac.

ZDRAVSTVENI BILTEN

Tako se nazivalo dnevno izvješće o zdravstvenom stanju Tita, dok je bolovao ono kratko razdoblje prije smrti. Na sličan se način danas mediji osvrću na epidemiološku situaciju u zemlji, sijući pritom paniku, čak i danas, godinu dana kasnije, kad je svakom iole razumnom čovjeku potpuno jasno da je 80% te priče u najmanju ruku upitne vjerodostojnosti i istinitosti. Da, razum je napustio polako glave dobrog broja građana, a zahvaljujući poštenom ispiranju i inače urođenom »ovca« sindromu u ljudsku prirodu, preveliki broj ljudi mantra o opasnosti svih opasnosti, ocu svih virusa, pokretaču nedaća i glavnom razlogu za situaciju u kojoj se nalazimo.

Preskočit ću svoje mišljenje, ono nikome nije važno. Preskočit ću čak i ponovno postavljanje pitanja koja bi svatko tko ima IQ više od krumpira morao sebi postaviti. U mojim prošlim postovima su sva pitanja, pa tko voli… Baš me, zapravo briga što će me netko nazvati antivakserom ili antidržavnim elementom. Ja to jesam i to je tako. Zašto?

Kad te netko iz dana u dan pokušava uvjeriti da je nebo ljubičasto, a more žuto, da je sunce zeleno, a trava ružičasta, neminovno je da kreneš u neku vrstu samopropitivanja. Činjenica jest da naša percepcija stvarnosti uvelike ovisi o nekakvim paternima koje smo usvajali tijekom života, pa su ujedno naše individualne percepcije različite. Kako gledamo na stvari, posljedica je iskustva, saznanja, »kalibriranosti« naših osjetila, spremnosti na promišljanje… Niz je, dakle faktora koji formiraju naše mišljenje o nečemu. Ljudi smo. U našoj prirodi je da nam je lakše proglasiti ljude oko sebe ludima, nego preispitati svoja stajališta. Lakše nam je »gurati« po svom, nego promijeniti rutu i odrediti novi smjer. Međutim, kad smo u situaciji da je neophodno i nasušno dobro razmisliti o stvarima koje se zbivaju i zauzeti čvrsti stav, mislim da bi svakome dobro došla neka vikend-radionica sa sobom i neka vrsta meditacije u kojoj bismo popričali s tim »ja« i možda dosegnuli neke stavove koji se sami nameću, bez pretjeranog upliva tuđih mišljenja. Stoga, meni nije cilj nuditi u ovom tekstu neka rješenja, već samo potaknuti na promišljanje. Sve moje stavove, uzmite s rezervom i razmislite slažete li se. Ne zbog mene. Ja se ne kandidiram. Ja ne tražim tapšanje po ramenu ili da mi netko plati kavu. Ja vas tražim da pronađete sebe i svoj stav.

Da sad odgovorim na maločas postavljeno pitanje – zašto? Trubio sam da se ne želim bosti s bilo čim da bih zadovoljio formu i dobio pečat u buduću kovid putovnicu, samo da bih, po odluci licemjernih političara i njihovih poltrona, zaslužio pravo na život, rad i normalno funkcioniranje. Toga se i dalje držim jer se u međuvremenu pokazalo upravo ono čega sam se bojao: cjepiva su nedovoljno testirana i ljudi doista od toga umiru. Možemo mi sad žonglirati izjavama znanstvenika kojih je po cijelom internetu malo more, možemo se pozivati kako potpuno financijski ovisne institucije proglašavaju ta cjepiva sigurnima, možemo se diviti slikama na kojima britanski premijer bode Astra Zenecu u sebe i tvrdi da je to super. Možemo sve lijepo uzeti zdravo za gotovo i živjeti u tom uvjerenju dok od toga ne počne umirati veći broj ljudi, no od one primarne opasnosti – bolesti. Polako se cijela priča pretvorila iz borbe za zdravlje – u borbu da se svi cijepe. Jasno, pa to je logično. Čim više cijepljenih, to manje bolesti. Je, brus. I ovi znanstvenici što su na plaći kod sijača straha i panike, zaključuju kako se cijepljenjem virus mijenja, dolazi u novim oblicima, postaje imun. Znači, badava ću ja riskirati negativan ishod ako mi to nije garancija da će sve biti u redu. Pokazalo se (o tome je govorio RTL neki dan) da se broj zaraženih povećava u zemljama koje su imale visoki postotak procijepljenosti. A što sad?

ISTINA SPAŠAVA, RAZLIČITOST VESELI

Doista, istina bi svakako pomogla u sučeljavanju s velikim prijetnjama. Kao prvo, od prvog dana 2020. godine, krenuli smo s neistinama po javnom prostoru. Ne, ja nisam »faktograf« koji mijenja iskaze nakon godinu dana, kako je netko naručio. Ja samo pokušavam »cum grano salis« malo razmisliti o svemu. Prva laž je da je identificiran nulti pacijent u Italiji na početku godine, a to su kasnije potvrdili i znanstvenici. Da ne duljim, analizom otpadnih voda, shvatili su da je korona došla puno prije one situacije s nogometnom utakmicom i onim izmišljenim mrtvacima kojih je puna cesta u Lombardiji. Nogometnim rječnikom, »na đon« su svjetki lideri krenuli u kampanju preslagivanja svijeta. Od te situacije do danas, preko usta svekolike javnosti prevalilo se toliko laži, da je logično kako danas na tu temu niti jednom mediju ne vjerujem ni slova. Ironično je da to kaže netko tko radi na radiju i baulja svakoga tjedna po 16 sati u eteru, tražeći da mu slušatelji vjeruju. Samo, znate, postoje mediji kojima nitko ne plaća da šire neistine. Postoje, danas, čak i mediji koji ne prenose ikakve stvari vezane uz koronu. Znate zašto? Zato što pravih informacija nema, a mi na našem radiju ne želimo pričati tek toliko da hladimo jezik. Svjesni smo da svaka dezinformacija koju izbacimo u eter može biti povod za razne tegobe naših slušatelja, prvenstveno psihičke.

No, da se ja vratim na naslov. Razni ljudi, na razne načine i u raznim situacijama primjenjuju ono što su čuli od svevišnjeg Capaka i blažene Markotić uz ministriranje Božinovića i onog četvrtog nadriliječnika (pravom je liječniku DOISTA stalo do zdravlja i dobrobiti drugih ljudi). Recimo, nikad neću shvatiti ljude koji navuku masku do čela dok se sami voze u autu ili šeću psa po cesti na kojoj nema ljudi, s navučenom maskom. Boje se, valjda da je virus toliko aktivan, da će se ubaciti u njihov organizam kroz nosnice, nošen povjetarcem. Ljudi, pokrijte i oči, jer bi baš tuda mogao ući mrski neprijatelj. Očito je da vam oči ne trebaju, kad ne vidite… Trebao bih reći da me ovo veseli, ali nije mi više smiješno. Da, bilo je potrebno neko vrijeme kako bismo uvidjeli kako stvar funkcionira, ali sad je već stvarno previše…

Istina nas neće spasiti sama od sebe. Više je fragmenata istinite verzije zaplovilo po bespućima javnog prostora, najviše zahvaljujući internetu. Kad dobro razmislim o svemu, mislim da obje strane priče forsiraju ekstremnu retoriku i jasno mi je zašto. Oni koji zazivaju apokalipsu zbog virusa koji ubija promile, čine to »zbog viših interesa« patrona koji to financiraju. Također su agresivni jer vide da se radi o »ementaler« priči, pa znaju da moraju biti takvi, kako bi čim više ljudi usvojilo njihovu istinu. Oni koji tvrde da je to ništa također su agresivni jer misle da će na taj način doprijeti do razuma ljudi. Nisu još došli do toga da je razum odavno dignuo sidro iz luke prosječnoga čovjeka.

Najnovije vijesti kažu da je došao i češki, britanski, brazilski i još neki -ski soj. Najnovije vijesti kažu da je n-ti val kojeg su najavljivali, kao i uvijek, po mjesec dana unaprijed (baš znaju) tu, na pragu. On ubija ljude po cesti, rastu brojevi (malo umjetno, ali tko kontrolira), on determinira hoće li naša djeca na kraju završiti školu ili dopisni tečaj… On uzima sve naše slobode i stavlja ih u ruke odabranih, dobro plaćenih i do kosti licemjernih vođa, a vođe sebi dozvoljavaju da su toliko iznad nas da uopće nije problem strpati nas u neki zamišljeni zatvor, a sebi dozvoliti luksuze pogreba od preko 1000 ljudi, privatne anti-korona orgije i slične ljepote. Kad ih se prozove, kažu da su nam oni dali potpore da šutimo (meni nisu, pa ja mogu), da su oni zaradili svoje plaće (znamo da nisu jer nisu sposobni), da su oni ti koji imaju božju akreditaciju da od naroda rade sirotinju ovisnu o njihovim nalogodavcima…

Mi? Mi gledamo vijesti, presice stožera i slične ljepote i otvaramo usta k’o ribica u akvariju. Hranimo se njihovim verbalnim fekalijama i klimamo glavom kad god netko spomene iduća dva tjedna. U Europi je raspašoj. U Hrvatskoj? Tu je normalno da kriminalci bježe u Bosnu s duplim papirima, da horvatinčići odlaze u zatvor – nikada i da Mamić drži predavanja o pravosuđu kao docent. Tu je normalno da ja k’o pas, zajedno s još par ovakvih pasa lajem na karavane dok one prolaze, sunce izlazi na zapadu, a zalazi na istoku; love nema, ali je zapravo ima, a Maja Šuput je upravo rodila krasnog dječačića. Čestitam!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *